utorak, 4. ožujka 2014.

„NE UBIJAJTE GLASNIKA“

Knjiga Prva, glava XX. O Zločinima koji se učine u Crkvama
Iz Statuta Grada Splita iz 1312.g.

Isto tako određeno je i naređeno da se, učini li tko zločin u nekoj crkvi, kazna protiv njega mora udvostručiti u odnosu na one koje su predviđene u ovoj knjizi statutarnih odredaba za slučaj da je taj zločin drugdje učinjen na nekom mjestu koje nije javno, jer svete domove valja ostaviti u miru i spokoju bez zločin

„NE UBIJAJTE GLASNIKA“
Don Nediljko Ivanov, prvi osuđeni svećenik-pedofil u Crkvi u Hrvata, je glasnik i prema ovoj mudroj koju zapisuje Shakespeare, ne bi ga trebalo ubiti. Dapače!
O čemu donosi glas njegov slučaj? Dvadeset godina aktivnog upražnjavanja pedofilskih stremljenja ka dječacima koje su roditelji poslali na preuranjenu duhovnu obnovu a da se nisu još niti formirali u svojoj biti? I o čemu donosi glas blaga kazna čovjeku koji „kao da je uhvaćen sa rukama u medu“ a ne sa rukama u dječijim gačicama pa punih 20 godina?

Govori o don Nediljku, misle mnogi! Ali priča ima više lica; govori i o našim Očevima koji kamenuju homoseksualce ali svoju djecu nisu kadri zaštititi a blagost sa kojom se gleda na zlo koje je generirao ovaj čovjek, govori i o našoj Majci Crkvi! I zato ga dobro pogledajmo, don Nediljka Ivanovog, kao u zrcalo. Pogledajmo se u njega kao što se Dr. Dobson pogledao u čovjeka koji je svojedobno u Americi ubio više od 50 žena i svrstao se na vrh ljestvice najozloglašenijih serijskih ubica svih vremena. Dr. Dobson je vodio posljednji intervju nekoliko sati prije no što je Bundy likvidiran izrijekom smrtne presude. „Ubit ćete me, ali ako ne shvatite kako sam postao čudovište, eliminirati ćete uzrok bez znanja o njegovom izvoru. Želite li znati kako sam postao ovo što jesam?“

Želite li čuti, oj Hrvati, ovaj isti odgovor u slučaju don Nediljka Ivanovog? Jer problemu treba prilaziti – frontalno! A mi, u Hrvatskoj, više volimo pristupati analno; i zato ništa ne zaključujemo niti o posljedicama niti o uzrocima. Nas zabavljaju posljedice, banalne interpretacije događaja bez dubljih analiza, ukratko - pizdarije.... O uzrocima ne volimo, ne želimo, nećemo!

A valjalo bi, barem jednom, pokušati – o uzrocima. I zapitati se npr. o fiziološkim potrebama organizma koje su primarne biološke potrebe, posvjedočit će svaki doktor. Za njih, kažu upućeni, da su najosnovnije i najjače od svih čovjekovih potreba. One su u dnu Maslowljeve piramide ljudskih potreba. Pa tu ubrajaju prijeku potrebu za hranom, vodom, kisikom, spavanjem, potrebom za izlučivanjem i vidi čuda – potrebu za seksualnošću. A onda bi se valjalo zapitati što se dešava kada su ti te, najosnovnije i najjače ljudske potrebe, dugo godina frustrirane ulaskom u redove katoličke crkve koja negira svojim svećenicima osnovnu ljudsku potrebu. Ne drugu, ne treću, ne četvrtu, već prvu – osnovnu potrebu?! A potreba se MORA i HOĆE podmiriti na pozitivan, negativan ili neutralan način. U slučaju svećenika iz Bibinja podmirila se na monstruozan, negativan način, ali se podmirila.

Hajdemo nadalje analizirati reakciju Majke Crkve. Jer u slučaju potvrđene pedofilije Don Nediljka Ivanovog je Majka reagirala puno blažom kaznom no u slučaju neposluha Don Ivana Grubišićevog!? Je li možda u redovima Majke Crkve pedofilija blaži prijestup od nepoštivanja crkvenih autoriteta? Očito se nad prijestup dvadesetogodišnjeg silovanja djece gleda blaže budući don Nediljku nije uskraćena ni mirovina niti crkveni dvori niti patronat niti zaštita klerikata. Don Ivanu Grubišićevom, za puno manje, sve navedeno oduzeto - pismom! Strašni grijeh u našoj crkvi je npr. masturbiranje na koje se ne gleda kao normalan prijelazni period upoznavanja vlastitog tijela prije no što se pristupi odnosu sa partnerom. Još strašniji grijeh u našoj crkvi je neposluh crkvenoj hijerarhiji. Gotovo neoprostiv grijeh u našoj crkvi je ne surađivati sa onima koji su trenutno na vlasti u morbidnoj stoljećima dugoj sprezi države i crkve kako bi se održavala vlast nad ljudima koji više i ne sliče na ljude već na ovčje stado. Ali ne i pedofilija! Pedofilija se očito doživljava kao inicijacija dječaka u svijet spolnosti kroz ruke svetog čovjeka, predstavnika Boga na zemlji.

Don Nediljko Ivanov, prvi osuđeni svećenik-pedofil u Crkvi u Hrvata, je glasnik i prema mudroj, koju zapisuje Shakespeare, ne ubijajte ga! Pošaljite psihijatre i snimite intervju. Dajte mu da govori! Ne dopustite mu tišinu jer tišina je veliki poklon koji on i oni koji ga štite ne zaslužuju.

U Ime Oca i Sina Prve Crkve
Natalija Princi