ponedjeljak, 14. travnja 2014.

CALL ME SHAHMARAN


U jednom lijepom dijelu zemaljske kugle, koji nije silovan maskilističkim religijama, još se sjećaju naočitog i znatiželjnog mladića koji se spletom životnih okolnosti zatekao u jednoj špilji. Kažu da se zvao Camshab, da se šetao sa nekoliko prijatelja a da je špilja u koju su ušli bila prepuna meda. Prijatelji Camshabovi su hitro pokupili što se više meda moglo ponijeti a Camshab je zaostao za njima jer mu je pažnju, na mjesto meda, privukla čudna svjetlost koja se pomaljala iz pećine. Camshab je odlučio ostati u pečini i prokopati širi otvor kako bi utvrdio odakle dolazi čudno svjetlo. I tada je, kažu u narodu, ugledao skupinu zmija koje su zurile u istom smjeru a tek potom razabere Nju. Zvala se Shahmaran i ime joj objedinjuje shah, iranski naziv za kralja te mar-an, iranski naziv za zmije.
Shahmaran je u svom gornjem dijelu utjelovila prelijepu mudru i dobrohotnu ženu a od struka na dolje je utjelovila zmaja; perzijskog ejderha ili slavensku aždaju. I upravo zbog njene specifične fizičke pojavnosti odnos sa Camshabom se mogao bazirati isključivo na intelektu što ga je zadržalo u špilji duže no što ga je ijedna žena mogla zaokupiti nad zemljom, ukoliko ga nije nudila medom i orasima. Kažu da se zaljubio u njezine priče i da je bio opčinjen njome ali, kada mu više nije imala nijednu priču za ispričati (nit' ponuditi medom koji su njegovi prijatelji sebično pokupili) on se zaželio povratka među svoj narod. No kako je ipak bio svjestan da ima posla sa kraljicom, morao ju je upitati za dozvolu da je napusti što je ona, nevoljko, ipak odobrila upozorvši ga na dvije stvari: da o njihovom susretu ne pripovijeda nikome niti da ulazi u vodu. I on ode, a Ona ostane.
I nastavi živjeti Camshab među svojim ljudima sve do jednoga dana kada se sultan njegove zemlje ne razboli. Sultanov vezir se posavjetuje sa vračevima o mogućem lijeku za sultanovu bolest i potonji mu predskažu da ga može izliječiti samo meso pojedeno sa Kraljice Zmija kao i da ima jedna jedina osoba koja uopće pozna Kraljicu Zmija. „A kako ćemo doći do te osobe, koja pozna Kraljicu Zmija?“ – upitali su sultanovi ljudi. „Sazovite svoje građane i zatražite da uđu u vodu. Potom gledajte; onaj koji je upoznao Kraljicu Zmija, manifestirati će znak.“ I tako napraviše sultanovi ljudi a Camshab, čije se tijelo po prvi put prisilno ugura u vodu, odreagira baš kao kakav lakmus papir – pretvorivši se u zmiju - po cijeloj dužini koja je bila uronjena u vodu (rekli bi naši stari da ne možeš sakriti samo tri stvari na svijetu: istinu, kašalj i ljubav). Sultanovi ljudi skoče na Camshaba i, nakon neviđenog mučenja, primoraju mladića da pokaže put do voljene žene čije je meso moglo spasiti precijenjeni Sultanov život. I mladić povede konvoj sačinjen od vezira i vojnika ( sličan onome koji Isus srete nazvavši ga „slijepac slijepog vodi“) do špilje gdje je živjela Mudra Žena i prokaže joj dom.
Kada ih je ugledala nije se zapanjila niti trepnula a Camshabu je rekla mirno: „Znala sam da ćeš me izdati i da nećeš izdržati pritisak.“ a potom se obratila rulji željnoj da se dokopa njenog tijela da spasi službenog vladara. Jer koliko god je bila mudra, bila je naočigled krhka i nemoćna protiv svijetine, vojske i sultanovih vezira. Vidjevši da je stjerana u kut, pred očitom smrću koja joj je ušla kroz vrata pećine onoga dana kada je ugledala Camshaba, obrati se rulji riječima: „Tko pojede od mog repa, spoznati će sve stvari na ovome svijetu, a tko pojede od moje glave, umrijet će smjesta.“ I veziri i vojnici skoče na repicu nebi li se što prije premetnuli u mudrace a Camshab, u očaju i grizodušju, odluči umrijeti i zagrize lice voljene Kraljice Zmija. No, tu nastupa mysterium tremendum jer samo se tako može nazvati sve vezano sa mudrim pa još zmijama a uz to ženama. Jer, sa zmijama je sve upravo obratno ali, za razliku od nekih ljudi kojima se ne zna ni gdje im je glava a gdje guzica, kod zmija ako si promašio glavu – ode guzica. Jer upravo se desilo da je Shamaran jednostavno (onako po ženski)  – slagala – pa su svi oni koji su se tako lakomo nasadili na njenu repicu smrtno stradali u času a jedini čovjek kojega je željela spasiti (ali i  prethodno testirati je li spreman poginuti za nju) je preživio ugrizavši njeno lice.
Zato je u njenom narodu i danas zovu mudrom i to posebno u dva grada Adani i Mardinu. Slikaju njezin lik a djevojke ga stavljaju u spavaće sobe kao amajliju. Jer kada bismo mogli u jednom riječju opisati što je to mudrost ja bih rekla slijedeće:  Mudrost osigurava nepredvidivost a glupost predvidivost. Shahmaran je predvidjela i postupak svoga ljubavnika i vojske i vezira i sultana a da nije zakašljala. Niti jednom!
PS. A oni rijetki muškarci koji su kadri ugrist zmiju za lice postaju najbolji doktori na svijetu kao što je to bio slučaj sa Camshabom koji je postao Lokman Hekim, doktor koji liječi sve bolesti. A ostala velika većina muškaraca, ostaje usko specijalizirana za liječenje sam jedne bolesti a glavu Meduze može staviti samo na štit na mjestu gdje  Artemida drži raka.

Thanks for your courtesy and wisdom, Mustafa Turkay Isikan