U jednom lijepom dijelu zemaljske kugle, koji nije silovan maskilističkim
religijama, još se sjećaju naočitog i znatiželjnog mladića koji se spletom
životnih okolnosti zatekao u jednoj špilji. Kažu da se zvao Camshab, da se
šetao sa nekoliko prijatelja a da je špilja u koju su ušli bila prepuna meda.
Prijatelji Camshabovi su hitro pokupili što se više meda moglo ponijeti a
Camshab je zaostao za njima jer mu je pažnju, na mjesto meda, privukla čudna
svjetlost koja se pomaljala iz pećine. Camshab je odlučio ostati u pečini i
prokopati širi otvor kako bi utvrdio odakle dolazi čudno svjetlo. I tada je,
kažu u narodu, ugledao skupinu zmija koje su zurile u istom smjeru a tek potom
razabere Nju. Zvala se Shahmaran i ime joj objedinjuje shah, iranski naziv za kralja te mar-an, iranski naziv za zmije.
Shahmaran je u svom gornjem dijelu utjelovila prelijepu mudru i dobrohotnu
ženu a od struka na dolje je utjelovila zmaja; perzijskog ejderha ili slavensku aždaju.
I upravo zbog njene specifične fizičke pojavnosti odnos sa Camshabom se mogao
bazirati isključivo na intelektu što ga je zadržalo u špilji duže no što ga je
ijedna žena mogla zaokupiti nad zemljom, ukoliko ga nije nudila medom i orasima.
Kažu da se zaljubio u njezine priče i da je bio opčinjen njome ali, kada mu
više nije imala nijednu priču za ispričati (nit' ponuditi medom koji su njegovi
prijatelji sebično pokupili) on se zaželio povratka među svoj narod. No kako je
ipak bio svjestan da ima posla sa kraljicom, morao ju je upitati za dozvolu da
je napusti što je ona, nevoljko, ipak odobrila upozorvši ga na dvije stvari: da
o njihovom susretu ne pripovijeda nikome niti da ulazi u vodu. I on ode, a Ona
ostane.
I nastavi živjeti Camshab među svojim ljudima sve do jednoga dana kada se
sultan njegove zemlje ne razboli. Sultanov vezir se posavjetuje sa vračevima o
mogućem lijeku za sultanovu bolest i potonji mu predskažu da ga može izliječiti
samo meso pojedeno sa Kraljice Zmija kao i da ima jedna jedina osoba koja uopće
pozna Kraljicu Zmija. „A kako ćemo doći do te osobe, koja pozna Kraljicu
Zmija?“ – upitali su sultanovi ljudi. „Sazovite svoje građane i zatražite da
uđu u vodu. Potom gledajte; onaj koji je upoznao Kraljicu Zmija, manifestirati
će znak.“ I tako napraviše sultanovi ljudi a Camshab, čije se tijelo po prvi
put prisilno ugura u vodu, odreagira baš kao kakav lakmus papir – pretvorivši
se u zmiju - po cijeloj dužini koja je bila uronjena u vodu (rekli bi naši
stari da ne možeš sakriti samo tri stvari na svijetu: istinu, kašalj i ljubav).
Sultanovi ljudi skoče na Camshaba i, nakon neviđenog mučenja, primoraju mladića
da pokaže put do voljene žene čije je meso moglo spasiti precijenjeni Sultanov
život. I mladić povede konvoj sačinjen od vezira i vojnika ( sličan onome koji
Isus srete nazvavši ga „slijepac slijepog vodi“) do špilje gdje je živjela
Mudra Žena i prokaže joj dom.
Kada ih je ugledala nije se zapanjila niti trepnula a Camshabu je rekla
mirno: „Znala sam da ćeš me izdati i da nećeš izdržati pritisak.“ a potom se
obratila rulji željnoj da se dokopa njenog tijela da spasi službenog vladara.
Jer koliko god je bila mudra, bila je naočigled krhka i nemoćna protiv
svijetine, vojske i sultanovih vezira. Vidjevši da je stjerana u kut, pred
očitom smrću koja joj je ušla kroz vrata pećine onoga dana kada je ugledala
Camshaba, obrati se rulji riječima: „Tko pojede od mog repa, spoznati će sve
stvari na ovome svijetu, a tko pojede od moje glave, umrijet će smjesta.“ I
veziri i vojnici skoče na repicu nebi li se što prije premetnuli u mudrace a
Camshab, u očaju i grizodušju, odluči umrijeti i zagrize lice voljene Kraljice
Zmija. No, tu nastupa mysterium tremendum
jer samo se tako može nazvati sve vezano sa mudrim pa još zmijama a uz to
ženama. Jer, sa zmijama je sve upravo obratno ali, za razliku od nekih ljudi
kojima se ne zna ni gdje im je glava a gdje guzica, kod zmija ako si promašio
glavu – ode guzica. Jer upravo se desilo da je Shamaran jednostavno (onako po
ženski) – slagala – pa su svi oni koji
su se tako lakomo nasadili na njenu repicu smrtno stradali u času a jedini
čovjek kojega je željela spasiti (ali i
prethodno testirati je li spreman poginuti za nju) je preživio ugrizavši
njeno lice.
Zato je u njenom narodu i danas zovu mudrom i to posebno u dva grada Adani
i Mardinu. Slikaju njezin lik a djevojke ga stavljaju u spavaće sobe kao
amajliju. Jer kada bismo mogli u jednom riječju opisati što je to mudrost ja
bih rekla slijedeće: Mudrost osigurava
nepredvidivost a glupost predvidivost. Shahmaran je predvidjela i postupak
svoga ljubavnika i vojske i vezira i sultana a da nije zakašljala. Niti jednom!
PS. A oni rijetki muškarci koji su kadri ugrist zmiju za lice postaju
najbolji doktori na svijetu kao što je to bio slučaj sa Camshabom koji je
postao Lokman Hekim, doktor koji liječi sve bolesti. A ostala velika većina
muškaraca, ostaje usko specijalizirana za liječenje sam jedne bolesti a glavu
Meduze može staviti samo na štit na mjestu gdje
Artemida drži raka.
Thanks for your courtesy and wisdom, Mustafa Turkay Isikan
Thanks for your courtesy and wisdom, Mustafa Turkay Isikan
Nema komentara:
Objavi komentar