TROJA
“MIT O
NEOSVOJIVOJ TVRĐAVI”
“Dvije
umjetnosti su promijenile izgled površine Zemlje, arhitektura
i poljoprivreda” zaključio je profesor
Lethaby.
Prvo što će vam reći svaki turistički vodić, kada
krenete u turistički obilazak Turske, jest nama neshvatljiv podatak – da je više od 90% turske zemlje poljoprivredno
obrađeno tako da nam, na putovanju od gotovo 2000 kilometara autobusom,
pokazuju kao nacionalni raritet, samo one površine koje se ne obrađuju.
Potom – arhitektura. Osim što su neprikosnoveni umjetnici
u poljoprivredi, Turci su u posljednjim dekadama posebno brižni i
prema svojim brojnim arheološkim nalazima na cijelom prostoru Male Azije.
Troja, na malom brežuljku Hisarliku, je jedno od takvih
brižno uređenih arheoloških lokaliteta.
|
Slika 1. Troja –
Trojanski drveni konj i antičke kanalizacijske cijevi |
Na
samom ulazu u arheološko nalazište Troja stoji ponosni tabelarni prikaz svih deset lokaliteta u Turskoj koji su pod zaštitom UNESCO-a kao svjetske
kulturne baštine - promišljena reklama
i grupiranje nacionalnih lokaliteta pod zajedničkim nazivnikom iznimne kulturne
baštine.
|
Slika 2. Pano sa prikazom 10 arheoloških lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a |
I možda bi i povjerovali da je ovo Troja iz Homerovog
epa budući su ga rijetki zapravo pročitali ali je teško provjerovati da je
ovo Troja iz holivudskih filmova. Neosvojiva utvrda oko koje su se lomila
koplja godinama i koja je izmamila daleko najmaštovitiju obmanu u svijetu
ratovanja – trojanskog drvenog konja – zapravo je majušni obrambeni grad smješten
na bežuljku visine 30 metara a u
svom osnovnom opsegu je gradina promjera svega 100 metara. Kod nas bi se
gradina tih gabarita svrstavala u srednje velika gradinska naselja. No da je
to veličanstvena Troja sinulo je Škotu Charles MacLarenu nedavne 1822.g. što
se nije libio detaljno opisati u svojoj maloj knjižici “Plan of Troy
described” a od njegove ideje do toga da Turci na tom lokalitetu sada broje
na tisuće posjetitelja i stotine tisuća dolara godišnje prošlo je, vjerovali
ili ne, nepunih 200 godina.
Potom su “dokaz” da se radi o Troji učvrstila
istraživanja ustrajnog i bogatog Nijemca Heinrich Schliemanna koji je, iako
nije bio arheolog, uvjerio cijeli svijet da se upravo na malom brežuljku
smjestila velika Troja.
|
Slika 3.Kamena rampa u Troji |
|
Slika 4. Bunar u Troji
opisan do najsitnijih detalja (Bunar datiran 300 g.p.n.e; originalna visina
37,50 m; trenutačna visina 27,65 m; ukupna dubina – nepoznata, renoviran
1994.) |
U Troji se svaka bitnija građevina opisuje na panelu
koji prikazuje njeno ime, dataciju, smještaj u prostoru te osnovnu namjenu provedbom
ozbiljne inventarizacije arheoloških ostataka shvaćajući da “možemo voliti i
cijeniti samo ono što poznamo i razumijemo” što posebno vrijedi za kulturnu
baštinu.
Posebno je
zanimljiva “amaterska arheološka
sonda” koju je u zemlji otvorio Schielmann u dubini od 15 metara. Sonda
je zanimljiva iz barem dva razloga; prvi jest da nije napravljena prema
pravilima struke, budući Schliemann nije bio arheolog, već po pravilima
znatiželje, ustrajnosti pa možda i svojevrsnog kreativnog fanatizma no danas
se upravo zbog svega navedenog ima svašta za vidjeti. Drugi razlog jest što
se sa tog mjesta najbolje može vidjeti pitomost “neosvojive utvrde” koja je
sa svih strana okružena nježnom trojanskom ravnicom pa se stiče dojam da su
istu mogle osvojite malo bolje organizirane “babe o štapu”.
|
Slika 5. Schliemannova
sonda sa detaljnim dvojezičnim opisom i prikazom smještaja u prostoru pitome
trojanske nizine
|
|
vs. KNIN
“MIT O VALORIZIRANOJ
TVRĐAVI”
“Nepoznavanje načela arhitekture i
poljoprivrede nepovratno je uništilo ogromne površine republike Hrvatske.”
Prvo što će reći svaki turistički vodić gostima na
proputovanju po Hrvatskoj jest njima neshvatljiv podatak – da je više od 90 % Hrvatske poljoprivredno
neobrađeno tako da im na putovanju autobusom na svakih 200 kilometara
pokažu, kao nacionalni raritet, jednu obrađenu parcelu a onda dugo opet
ništa.
Potom – arhitektura. Time što nismo proveli ozbiljnu
agrarnu reformu iskoristivši bogom
dane aluvijalne prostore kojih posebno obiluje šibensko-kninska županija
svrstali smo se u redove čuvenih agrarnih amatera.
Knin, na velikom brdu Spas, je jedan od lijepo uređenih
arheoloških lokaliteta.
|
Slika 6. Dijelić impresivnog obrambenog zida u ukupnoj
duljini od 2 kilometra |
Kninska tvrđava se smjestila na 345
metara nadmorske visine i 100 metara
iznad samog grada a duga je impresivnih 470 metara i široka 110 m što je
svrstava u redove najvećih i najsloženijih fortifikacija u Europi. Više puta
rušena pa dograđivana kroz stoljeća, sadašnji izgled određuju posljednje
značajnije intervencije u prostoru mletačkih arhitekata o čemu svjedoči i
lijepi kameni reljef na samom ulazu u tvrđavu “Il leone allato”.
|
Slika 7. Kameni reljef sa prikazom lava na samom ulazu
u tvrđavu |
Službeno-lijena arheologija je
kopala tek toliko duboko da odredi starost najstarijeg dijela tvrđave tzv.
“Gornjeg Grada” ili povijesnog Castro Tnin na 9. stoljeće međutim da je bilo
volje i želje á la manière de Schielmann pa da se kopalo malo dublje i
ustrajnije vjerojatno bi se potvrdila višeslojnost ove prirodne ljepotice
“velike gradine na prirodnoj litici okupane sa sedam rijeka slijedom Krke,
Butižice, Orašnice, Kosovčice, Krčića, Radiljevac i Marčinkovac.” Jer
tko za o vodama, znati će i slijedeće: kad
ugledaš grad koji nosi sedmoglava aždaja, znaj da tom gradu moraš nakloniti
do zemlje.
Budući su Turci na gradini visokoj
tek 30 metara mogli iskopati devet Troja (devet arheoloških slojeva) u
slučaju Castra Tnin bilo bi barem 14 Kninova, ali nedostaje i volje
i želje i kopača a, nadasve, smisla za lijepotu.
Kninska tvrđava je besprijekorno
uređena i u građevinskom i u hortikulturnom smislu no, osim osnovnog plana
koji se nalazi na samom ulazu, nigdje se više ne obilježavaju niti opisuju
građevine na koje se nailazi u dugoj šetnji njezinim prostranstvima koja može
potrajati i nekoliko sati.
|
Slika 8 . Kamena rampa u Kninu |
|
Slika 9.. Bunar u Kninu
(Bunar renoviran ali neopisan
ni po periodu izgradnje niti po gabaritima)
|
Na tvrđavi su, pored nekoliko kamenih bunara,
fascinantne i špilje koje su, naravno, neotkopane. Recimo samo da im se
nazire početak ali se ne naslućuje dno a, po pričama lokalnog stanovništva,
vodile su na puno lipih mista o kojima
ne smin kazat ništa jer mi je došapnuto u velikom povjerenju J
|
Slika
10 . Jedna od impresivnih špilja u tvrđavi kojoj se nazire početak ali ne i
kraj (naravno neopisana i biospeleološki neobrađena) |
Kninska tvrđava
je, pored kilometarskog obrambenog zida, većim svojim dijelom prirodno
nedostupna budući se brdo na koje se nasadila strmo spušta u samu Krku a u
drugom dijelu se nišani sa ravnim platoom brda, vidi slučaja, koje se zove brdo Konj.
Mašta autora
ovih redaka kaže slijedeće: “Mogao si
osvojiti borgo Tnin samo preko brda Konj tako da vojske uđu preko kninskog
(trojanskog) Konja, prođu ispod Krke pa podzemljem u špilje direktno na
tvrđavu.”
Ali kažu
hrvatski racionalisti: “Bio je već
jedan slične mašte tvoje koji je tvrdio da je Troja u Gabeli. Zvao se Salinas
Price ali mi ti ne podnosimo maštovite a nestručne šarlatane. Struka ti takve
kod nas brzo istjera iz države.”
“Zar ga niste fino dočekali i prepoznali
potencijal njegove pripovijesti?” – pitam ja zbunjena. I još inzistiram:
“Zar nije bolje da se vjeruje da je
Troja u Gabeli? Znate ljudi, u Turskoj je Schliemann svojedobno dobio i
moralnu i materijalnu podršku Sultana?”
“Ajde mala, dimi!” kaže struka u
Hrvata. “Mi ti samo vjerujemo da je
Franjo Tuđman osvojio kninsku tvrđavu i da se Gospa u Međugorju javlja tri
puta dnevno. Sve drugo nam je jako teško povjerovati!” Noblesse oblige....
|