TROJA vs. KNIN

TROJA “MIT O NEOSVOJIVOJ TVRĐAVI”  “Dvije umjetnosti su promijenile izgled površine Zemlje,  arhitektura i poljoprivreda” zaključio je profesor Lethaby. Prvo što će vam reći svaki turistički vodić, kada krenete u turistički obilazak Turske, jest nama neshvatljiv podatak – da je više od 90% turske zemlje poljoprivredno obrađeno tako da nam, na putovanju od gotovo 2000 kilometara autobusom, pokazuju kao nacionalni raritet, samo one površine koje se ne obrađuju. Potom – arhitektura. Osim što su neprikosnoveni umjetnici u poljoprivredi, Turci su u posljednjim dekadama posebno brižni i prema svojim brojnim arheološkim nalazima na cijelom prostoru Male Azije. Troja, na malom brežuljku Hisarliku, je jedno od takvih brižno uređenih arheoloških lokaliteta. Slika 1. Troja – Trojanski drveni konj i antičke kanalizacijske cijevi Na samom ulazu u arheološko nalazište Troja stoji ponosni tabelarni prikaz svih deset lokaliteta u Turskoj koji su pod zaštitom UNESCO-a kao svjetske kulturne baštine -  promišljena reklama i grupiranje nacionalnih lokaliteta pod zajedničkim nazivnikom iznimne kulturne baštine. Slika 2. Pano sa prikazom 10 arheoloških lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a I možda bi i povjerovali da je ovo Troja iz Homerovog epa budući su ga rijetki zapravo pročitali ali je teško provjerovati da je ovo Troja iz holivudskih filmova. Neosvojiva utvrda oko koje su se lomila koplja godinama i koja je izmamila daleko najmaštovitiju obmanu u svijetu ratovanja – trojanskog drvenog konja – zapravo je majušni obrambeni grad smješten na bežuljku visine 30 metara a u svom osnovnom opsegu je gradina promjera svega 100 metara. Kod nas bi se gradina tih gabarita svrstavala u srednje velika gradinska naselja. No da je to veličanstvena Troja sinulo je Škotu Charles MacLarenu nedavne 1822.g. što se nije libio detaljno opisati u svojoj maloj knjižici “Plan of Troy described” a od njegove ideje do toga da Turci na tom lokalitetu sada broje na tisuće posjetitelja i stotine tisuća dolara godišnje prošlo je, vjerovali ili ne, nepunih 200 godina. Potom su “dokaz” da se radi o Troji učvrstila istraživanja ustrajnog i bogatog Nijemca Heinrich Schliemanna koji je, iako nije bio arheolog, uvjerio cijeli svijet da se upravo na malom brežuljku smjestila velika Troja. Slika 3.Kamena rampa u Troji   Slika 4. Bunar u Troji opisan do najsitnijih detalja (Bunar datiran 300 g.p.n.e; originalna visina 37,50 m; trenutačna visina 27,65 m; ukupna dubina – nepoznata, renoviran 1994.) U Troji se svaka bitnija građevina opisuje na panelu koji prikazuje njeno ime, dataciju, smještaj u prostoru te osnovnu namjenu provedbom ozbiljne inventarizacije arheoloških ostataka shvaćajući da “možemo voliti i cijeniti samo ono što poznamo i razumijemo” što posebno vrijedi za kulturnu baštinu.  Posebno je zanimljiva “amaterska arheološka sonda” koju je u zemlji otvorio Schielmann u dubini od 15 metara. Sonda je zanimljiva iz barem dva razloga; prvi jest da nije napravljena prema pravilima struke, budući Schliemann nije bio arheolog, već po pravilima znatiželje, ustrajnosti pa možda i svojevrsnog kreativnog fanatizma no danas se upravo zbog svega navedenog ima svašta za vidjeti. Drugi razlog jest što se sa tog mjesta najbolje može vidjeti pitomost “neosvojive utvrde” koja je sa svih strana okružena nježnom trojanskom ravnicom pa se stiče dojam da su istu mogle osvojite malo bolje organizirane “babe o štapu”. Slika 5. Schliemannova sonda sa detaljnim dvojezičnim opisom i prikazom smještaja u prostoru pitome trojanske nizine

vs. KNIN “MIT O VALORIZIRANOJ TVRĐAVI”  “Nepoznavanje načela arhitekture i poljoprivrede nepovratno je uništilo ogromne površine republike Hrvatske.” Prvo što će reći svaki turistički vodić gostima na proputovanju po Hrvatskoj jest njima neshvatljiv podatak – da je više od 90 % Hrvatske poljoprivredno neobrađeno tako da im na putovanju autobusom na svakih 200 kilometara pokažu, kao nacionalni raritet, jednu obrađenu parcelu a onda dugo opet ništa. Potom – arhitektura. Time što nismo proveli ozbiljnu agrarnu reformu  iskoristivši bogom dane aluvijalne prostore kojih posebno obiluje šibensko-kninska županija svrstali smo se u redove čuvenih agrarnih amatera. Knin, na velikom brdu Spas, je jedan od lijepo uređenih arheoloških lokaliteta. Slika 6. Dijelić impresivnog obrambenog zida u ukupnoj duljini od 2 kilometra Kninska tvrđava se smjestila na 345 metara nadmorske visine i 100 metara iznad samog grada a duga je impresivnih 470 metara i široka 110 m što je svrstava u redove najvećih i najsloženijih fortifikacija u Europi. Više puta rušena pa dograđivana kroz stoljeća, sadašnji izgled određuju posljednje značajnije intervencije u prostoru mletačkih arhitekata o čemu svjedoči i lijepi kameni reljef na samom ulazu u tvrđavu “Il leone allato”. Slika 7. Kameni reljef sa prikazom lava na samom ulazu u tvrđavu Službeno-lijena arheologija je kopala tek toliko duboko da odredi starost najstarijeg dijela tvrđave tzv. “Gornjeg Grada” ili povijesnog Castro Tnin na 9. stoljeće međutim da je bilo volje i želje á la manière de Schielmann pa da se kopalo malo dublje i ustrajnije vjerojatno bi se potvrdila višeslojnost ove prirodne ljepotice “velike gradine na prirodnoj litici okupane sa sedam rijeka slijedom Krke, Butižice, Orašnice, Kosovčice, Krčića, Radiljevac i Marčinkovac.” Jer tko za o vodama, znati će i slijedeće: kad ugledaš grad koji nosi sedmoglava aždaja, znaj da tom gradu moraš nakloniti do zemlje. Budući su Turci na gradini visokoj tek 30 metara mogli iskopati devet Troja (devet arheoloških slojeva) u slučaju Castra Tnin bilo bi barem 14 Kninova, ali nedostaje i volje i želje i kopača a, nadasve, smisla za lijepotu. Kninska tvrđava je besprijekorno uređena i u građevinskom i u hortikulturnom smislu no, osim osnovnog plana koji se nalazi na samom ulazu, nigdje se više ne obilježavaju niti opisuju građevine na koje se nailazi u dugoj šetnji njezinim prostranstvima koja može potrajati i nekoliko sati. Slika 8 . Kamena rampa u Kninu Slika 9.. Bunar u Kninu (Bunar renoviran ali neopisan ni po periodu izgradnje niti po gabaritima) Na tvrđavi su, pored nekoliko kamenih bunara, fascinantne i špilje koje su, naravno, neotkopane. Recimo samo da im se nazire početak ali se ne naslućuje dno a, po pričama lokalnog stanovništva, vodile su na puno lipih mista o kojima ne smin kazat ništa jer mi je došapnuto u velikom povjerenju  J Slika 10 . Jedna od impresivnih špilja u tvrđavi kojoj se nazire početak ali ne i kraj (naravno neopisana i biospeleološki neobrađena) Kninska tvrđava je, pored kilometarskog obrambenog zida, većim svojim dijelom prirodno nedostupna budući se brdo na koje se nasadila strmo spušta u samu Krku a u drugom dijelu se nišani sa ravnim platoom brda, vidi slučaja, koje se zove brdo Konj. Mašta autora ovih redaka kaže slijedeće: “Mogao si osvojiti borgo Tnin samo preko brda Konj tako da vojske uđu preko kninskog (trojanskog) Konja, prođu ispod Krke pa podzemljem u špilje direktno na tvrđavu.” Ali kažu hrvatski racionalisti: “Bio je već jedan slične mašte tvoje koji je tvrdio da je Troja u Gabeli. Zvao se Salinas Price ali mi ti ne podnosimo maštovite a nestručne šarlatane. Struka ti takve kod nas brzo istjera iz države.” “Zar ga niste fino dočekali i prepoznali potencijal njegove pripovijesti?” – pitam ja zbunjena. I još inzistiram: “Zar nije bolje da se vjeruje da je Troja u Gabeli? Znate ljudi, u Turskoj je Schliemann svojedobno dobio i moralnu i materijalnu podršku Sultana?” “Ajde mala, dimi!” kaže struka u Hrvata. “Mi ti samo vjerujemo da je Franjo Tuđman osvojio kninsku tvrđavu i da se Gospa u Međugorju javlja tri puta dnevno. Sve drugo nam je jako teško povjerovati!” Noblesse oblige....