DALMATINSKI MASON MARIN OSNOVAO JEDINU SLOBODNU DRŽAVU NA SVIJETU

DALMATINSKI MASON MARIN

OSNOVAO JEDINU SLOBODNU DRŽAVU NA SVIJETU

 

Posljedne riječi Marina, po zanimanju slobodnog zidara sa Raba, cijeli svijet već 17 stoljeća shvaća kao neku vrstu svete zapovijedi. A Marin je, trenutak prije smrti, svojim sugrađanima izrekao slijedeću metaforu: „RELINQUO VOS LIBEROS AB UTROQUE HOMINE“ odnosno „OSTAVLJAM VAS SLOBODNIMA OD OBA MUŠKARCA“ misleći pri tom na dva najveća udava na svijetu – IMPERATORA i PAPU. Kad to reče, bila je 366 godina poslije Krista. Reče to, dakle, i umre jer se više ništa pametnije nije imalo za dodati. I bi tako!

E sada, ovo postaje zasigurno najveća enigma na ovome svijetu. Kako je Marin, naše gore list, uspio riješiti slobodu države San Marino za vjekove vjekova Amen. Jer zbilja, u najstariju republiku na svijetu – Lo Stato di San Marino – se nikada nisu petljali ni imperatori u svojim teritorijalnim osvajanjima niti pape u svojim suptilnim teritorijalnim osvajanjima a ako su igdje bili blizu i imperatori i pape, bili su blizu države San Marino. Ali nikada, niti jedan jedini od njih (a ne možemo reći da nisu imali „zdrave apetite“) da se usudi pokucati na vrata države San Marino i pitati „mi bi vas pod nas milom ili silom!“. Kako to?

Službena legenda kaže da je naš Marin otišao sa Raba trbuhom za kruhom u zaleđe Riminija (današnja, većinom, Italija) u potrazi za dobrim klesarskim poslovima i to zajedno sa svojim prijateljem Leonom, također sa Raba. Budući je bio iznimno vrstan majstor mason „ubrzo“ je prepoznat od strane biskupa Gaudentiusa, rodom iz današnje Turske,  nad kojim se uspješno proveo proces kristijanizacije pa mu je dodijeljena biskupija Rimini. Nagađa službena legenda nadalje, da je Marin možda utekao pred Dioklecijanovim persekucijama kršćana jer da je gorljivo prigrlio kršćanstvo a od Dioklecijana kršćanstvo nije mogao prakticirati u miru pa se, najviše zbog toga, otisnuo sa druge strane Jadranskog mora. Htio je orare i laborare umjesto non fare i laprdare a, navodno, se to nije moglo u Dalmaciji 4-og stoljeća. I tako se Marin povuče na brdo Titana i malo po malo osnuje najstariju republiku na svijetu službenog datuma 301 godine.

Ni prijatelj mu, Leon, nije sjedio skrštenih ruku. On se ustoličio kao pustinjak na susjednom brdu i udario temelje drugog oppiduma – današnjeg grada San Leo (u povijesti poznatog kao Montefeltro); predivnog utvrđenog grada. San Leo se, za razliku od San Marina, ne može podičiti kako je svojim građanima i pridošlicama osigurao – slatku slobodu. Dapače, poznat je upravo po svom kaštilu u kojem su mučeni i utamničeni neki od velikih umova iz prošlosti. Najpoznatiji od zatvorenika je nedvojbeno bio Conte Cagliostro, enigmatični alkemičar, koji je svoje posljednje dane na zemlji zaključio upravo u kaštilu San Leo.

No, da se vratimo našem Marinu. Od gorljivog ranog kršćana časnih namjera, progonjen i sam radi svoga vjerovanja i želje za prenošenjem Kristove poruke doživio je naš Marin 313. Milanski edikt. Jer nije Mediolanum na kraju svijeta bio a fama volat. A te godine kršćanstvo postaje, od progonjene religije, službena religija Rimskog Carstva. Naočigled, veselje za kršćanski progonjeni svijet. No, ako je ova vjera postala prava, nečije su tuđe vjere automatizmom postale krive. Sada se nije progonio Marin – kršćanin nego Lovre – poganin. I udrilo se po Lovri i majci i sestri njegovoj – radi vjere. Onda je Marin možda došao u posjet na Rab pa ugleda susjeda kako se Perunu moli da mu usjeve ogrije a Velesu potom da vodom ih poškropi ali šćepaju susjeda čim je krivovjerje pokazao i zatvore ga u zatvor sa ostalim krivovjernicima. „Ono put čega si poganine pogled upro nije Perun već Sveti Ilija a ona špilja nad kojom vodu moliš je Sveta Petka. I dok ti to ne dopre do poganog ti mozga, oladit ćeš malo u tamnici, ja ti kažem.“

Vrati se Marin u San Marino i, u samoći, zaključi o istobitnosti fenomena i formuli za slobodu: „OSTAVLJAM VAS SLOBODNE OD OBA MUŠKARCA“. I bi tako samo na malenoj površini od 60 kilometara kvadratnih. A zašto su to svi ispoštovali? Samo Bog to zna!