IN MEMORIAM: Umro je Vladimir Pokrajac – umjetnik otkrivanja izvora vode

IN MEMORIAM: Umro je Vladimir Pokrajac – umjetnik otkrivanja izvora vode

Samo dobri poznavatelji vode i njezinih tokova znaju jednu neobičnu a, naizgled, beznačajnu karakteristiku vode:  ako voda teče između dva obronka od kojih je jedan manje strm a suprotni strmiji, voda će se uvijek prikloniti strmijem obronku. Sada, ako je taj strmi obronak gotovo okomit na vodeni tijek kao u slučaju toka Krke pod okomicom kninske tvrđave, tada  voda doslovno oplahuje strmi obronak a „bježi“ od onog blagog.

Ljudi, za razliku od vode, nisu tako inteligentni. Češće ih privlači blagost i nekarakternost za razliku od stamenosti i čvrstoće; slabiće oplahuju radije no one koji stoje uspravno.

Kada sam upoznala Vladimira Pokrajca, rekli bi ljudi, bilo je već prekasno. Prekasno za sve ono što sam ga htjela pitati i prekasno za vidjeti ga kako radi na terenu. A radio je slijedeće: u 25 godina svoga rada našao je preko 1000 izvora žive vode za potrebe domaćinstava u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Tek što smo pitali prvog slučajnog prolaznika u Biskupiji tko je najbolji rašljar kninske krajne, bez zadrške je odgovorio, Pokrajac iz Knina. „I meni je naš'o vodu.“ Ni prvi ni posljednji čovjek koji mi je u zadnja dva mjeseca hvalio Pokrajca iz Knina. I nazvala sam ga. „Dođite gospođo slobodno pa ćemo na teren da Vam pokažem kako radim.“ No kada sam došla u posjet barba Vlado je sjedio u stolici poduprt sa puno jastuka i jedva je disao. Odmah sam promislila da od izlaska na teren neće biti ništa do daljnjega što i nije bila, pokazalo se, nikakva šteta jer je barba Vladin um bio takve bistrine da sve ono o čemu je pričao ostane trajno urezano u moju memoriju bez izlaska na teren. Pokazivao je, s ponosom, svoje različite rašlje; od sofisticiranih Farkaševih radiestezijskih setova do posve običnih metalnih opruga. Sve su ludovale u njegovim rukama! Nikakvu informaciju nije zadržavao za sebe. „Gospođo pišite ovo, nabavite ove knjige, pogledajte ovaj video. A kada idući put dođete, dođite sa velikim autom da mogu lakše sjesti pa idemo na teren. Pokazat ću Vam kako radim.“ Sjećao se čak točne stranice Pelagićevog riječnika od 300 stranica na kojoj piše o vodama. I provjerila sam. 17. Stranica – O VODAMA. Takva je bila Vladina memorija.

Fascinirana, dolazila sam i drugi i treći put. Nikada međutim sa većim autom jer sam procijenila za razliku od barba Vlade, da on na teren više neće skoro ne desi li se medicinsko čudo. A čudo bi podrazumijevalo da mu se prestane sakupljati toliko vode oko srca koja mu je cor divinum postepeno pretvarala u cor bovinum. No voda hoće što voda hoće a ona i on cijeli su život proveli u čudesnoj simbiozi; vladao je Vlado vodom ali vladala je i voda Vladom, uvijek se priklanjavši onima koji čvrsto stoje. Zato bi se od srca nasmijao kada bih mu rekla da ga voda toliko voli da ga guši. Baš kao i neke ljubavi čudne.

Drugi put je i Vlado zaključio da nije baš pametno izlaziti na teren i to samo zato što sam ja došla sa malim autom. Idući put, obećala sam mu, dolazim sa velikim i krećemo. No dobro, kada ste već prevalili put vidite kako reagiraju te rašlje u mojim rukama. I jedva se Vlado pridigao na noge od kojih je jedna kraća cijeli život i sa običnom oprugom krene put televizora a rašlja, poput najjače nategnute opruge, priljubi mu se na prsa. Nije bilo načina da odvojiš njega i rašlju. „Samo probajte gospođo zaustaviti ovo njeno gibanje. Probajte sa obe ruke ako uspijete.“ I probala ja, nadobudna, zaustaviti rašlju u njegovim rukama sa obe svoje snažne ruke – posve bezuspješno. A Vlado se samo smijao. Sjetio se policajaca koji su se pojavljivali nekoliko puta na njegovim vratima sa radnim nalogom „privesti šarlatana“ a uvijek bi mu, priča Vlado, na kraju „istrage“ oni morali platiti janjetinu. I smije se!

Treći sam ga put posjetila prema dogovoru jednog popodneva u 15 sati. „Ovaj put“ – rekao mi je na telefon – „stvarno idemo na teren. Dosta je bilo teorije.“ Kada sam došla, njegova supruga Ana mi se ispričala što smo uzalud putovali iz Splita. Vlado je imao respiratornu krizu i odvela ga je Prva Pomoć prije dva sata.

Četvrti put sam ga posjetila u kninskoj bolnici. „Pa Vlado što radite više u bolnici toliko dana?“ – nastojala sam ga razveseliti. „Zašto nećete sa nama na tvrđavu da popijemo kavu?“ Nasmijao bi se: „ E rado bi na kavu na tvrđavu. I ja se čudim što me drže nepotrebno. A imam neke nove ideje za bušilicu za podzemne vode. Znate li Vi nekoga tko dobro crta pa da nacrta ovu ideju iz moje glave?“ – pitao je. „Samo Vi ozdravite Vlado pa ćemo je nacrtati i izaći konačno na teren. Vi i ja ćemo napraviti još čudesa. Brinem se ja za Vas.“

„Vi za mene, Bog za Vas.“ – rek'o mi je i poklonio novi broj „Altera“, trebalo bi kupiti novu knjigu o ljekovitim blatima.

Mislila sam se vratiti čim prije za Knin, samo da svoju djecu odvedem u vodeni park, i vraćam se Vladi da nastavimo sa razgovorima. No voda je pobijedila svoju bitku nad Vladinim srcem a ja sam ostala sa kožnim dnevnikom prepunim pitanja za Vladu koja su mi se pojavila čitajući mnogobrojnu literaturu na koju me upućivao. A koga ću sada pitati da mi pojasni ovoliko nedoumica? Nema boljega rašljara od Vlade a Vlade više nema! Ma što Bože ne dignu koju budaletinu prije ovog mudrog čovjeka? Tko će mi odgovoriti na pitanja iz ovog lijepog kožnog rokovnika? Sve sam se ja to pitala i počela listati časopis koji mi je poklonio u bolnici kad vidim da je dopisao olovkom jedan izraz koji nikad nisam čula do tada. I pogledam na internetu što to znači  „Om Sai Ram“. Kaže – to je blagoslov.

Ako odgovorim na tvoju molitvu istoga časa,

To je iz razloga što testiram tvoju vjeru.

Ako ne odgovorim na tvoju molitvu istoga časa,

To je iz razloga što testiram tvoje strpljenje.

Ako uopće ne odgovorim na tvoju molitvu,

To je iz razloga što imam bolji plan za tebe.

:)