„Gdje je blato slađe od meda?“ – pita
se jednom starom albanskom poslovicom kad se želi otkriti istinskog lokalpatriota
a taj, ako je zaista istinski, trebao bi odgovoriti kao iz topa: „Samo i
isključivo u vlastitoj domovini!“
No, da je blato zaista slađe od meda,
i da ovo nije tek pjesnička figura, znali su svi naši pradjedovi pred 2, 3 i
više tisuća godina, kada bi vješto ograđivali plitke lagune u kojima se
miješala slatka voda sa morskom vodom stvarajući onu treću, boćatu vrstu vode.
A onda bi te plitke lagune, stanište brojnih riba i ribica, zapanjivale rimske
putopisce koji bi opisivali prostore Ilirije te lakoću i umješnost sa
kojom naši pradjedovi „samo kupe ribe
šetajući po plićacima prepunima riba“.
Jedan takav intaktni prostor sa još uvijek
vidljivim antičkim zidom pod morem, star barem dvije tisuće godina, koji je ograđivao plitku i muljevitu lagunu
vidljiv je pored Nečujma na otoku Šolti Otopljenoj. Poznat je u narodu kao
uvala Piškera (tal. peschiera – ribnjak) u kojoj je, kako kažu, bio smješten
glavni ribnjak cara Dioklecijana.
Foto br. 1 – Uvala Piškera u Nečujmu (otok Šolta) – antički ribnjak Cara Dioklecijana |
Ako izuzmemo činjenicu da su tako ograđene lagune bile nepresušna antička
hranilišta za veliki broj ljudi koji je naseljavao naše otoke i prostore uz
obalu i onu još bolniju, da smo zaboravili da se na mjestima susreta slatke i slane vode dešavala „riblja gozba“ i
onu, prestrašnu, da nam na otoke slatka voda danas dolazi isključivo metalnim
podzemnim vodovodima iz obližnjih gradova jer pitku vodu rašljama više ne znamo locirati..... znači, ako izuzmemo
ovaj „prehrambeni moment“ cijele priče, priča se nastavlja dalje u svojoj
apsurdnosti!
Spomenuta blata su bila iznimna i po svojoj ljekovitosti.
Koristile su ih starije dame „da izvuku reumu iz kostiju“ a nešto mlađe dame bi
ih mazale po prednjem dijelu „da grudi ostanu čvrste k'o i blato ka'no se
stvrdne“ il' pak da potaknu fertilnost svojih uterusa a danas, ova naša blata,
koristi samo šaćica bistrih vremešnih Njemica koje žele nadmudriti vrijeme i
nije im teško „potegnit“ iz Njemačke za omazat se ninskim ljekovitim blatom.
Grad Nin je nastao na jednoj od
brojnih prirodnih laguna koju formira ušće rijeke Miljašić Jaruge te dva
prirodna pjećšana spruda Ždriljac i Kraljičina plaža. Nekada velebni grad od
40.000 stanovnika sa najvećim rimskim hramom na našoj obali, danas je tek mali
gradić čiji razbacani arhitektonski fragmenti tek najmaštovitijima mogu pomoći
da naslute nekadašnju važnost Nina, kao velikog obredno - liječilišnog centra.
No, kada vidite ono što je opstalo kroz tisućljeća, prirodna ljepota ninske
plitke i ljekovitim blatom ispunjene lagune, shvatite zašto se upravo u Ninu
nalazi najveći rimski hram; nekome se trebalo zahvaliti za blagodati u kojima
je uživalo ninsko pučanstvo i svi oni koji su se dolazili liječiti peloidom
– stručnim nazivom za iznimno ljekovito ninsko blato a sam hram je posvećen,
logika nalaže, ili samo jednom od ženskih kultova koje simboliziraju Veliku
Majku (Vlažnu) Zemlju ili, zbog dva svetišta (celle) podjednake veličine koje
su jasno vidljive u tlocrtu hrama, Solarnom (muškom) i Lunarnom (ženskom)
božanstvu, moguće Artemidi i Apolonu.
Ako nije postojalo prirodnih pješćanih
sprudova, u vremenima Ilira su se takve blagodatne lagune ograđivale podmorskim
kamenim zidovima koji su se nazivali ungradi.
Jedan takav ungrad je sačuvan na
otoku Zlarinu pored Šibenika. Cijelog dana bi se uvala otvorila prema moru da
bi se, pred večer, središnji dio ungrada zatvorio dračom i tako bi se spriječio
izlazak ribe u more. Mještani bi prošetali plitkom lagunom i ulovili večeru. Na
žalost i na neznanje, cijela zlarinska laguna do ungrada je zabetonirana i sada
taj dio predstavlja centar mjesta no, o tome što je zaista bila prvotna namjena
prostora svjedoči naziv istoga – FINGAC (lat. fangus – blato).
Na kraju ovog kratkog izlaganja o
velikoj temi za nasušnu je potrebu ne izuzesti ni splitski Poljud koji, tek
malobrojni građani Splita znaju, ime dobiva po močvari ( tal. pallude – močvara
) a tek neki vremešniji od njih će se sjećati njegove slavne i glavne namjene -
liječilišta Salone - a oni odista religiozni da se sadašnji franjevački
samostan i crkva Sv. Ante nazivala Santa
Maria de Pallude (Sveta Marija od Močvare). Toj ženskoj energiji Velike
Majke Zamlje, na sreću, svjedoči jedno predivno ulje na platnu koje danas krasi
lijevi zid crkve i to upravo verzija Majke
Marije kao Virgin of Mercy koja, svojim plaštom, štiti stanovništvo a
predstavlja bitan nastavak ženskog kulta fertilnosti nastavljajući se na Artemidu Iokheiru, onu po kojoj pljušte
nebeske strelice.
A kad vidi Marija Milosrdna u kakve
smo se budale pretvorili i kako smo devastirali naše svete, ljekovite i
bogomdane prostore, izgradivši nogometna igrališta na lijekovitom blatu i kad
se sjeti da smo cementom prekrili više
od sto sumpornih ljekovitih vrela u Splitu čujem je kao da rezignirano
ponavlja jednu drugu poslovicu: „Kad si bolestan, i med ti je gorak!“ jer i milosrđe ima svoje granice a mi smo ih odavno
probili u svim smjerovima.
Las Vegas' newest gaming lounge - Goyang FC
OdgovoriIzbrišiLas Vegas' newest gaming lounge. Goyang. The latest 바카라배팅법 gaming lounge, featuring bet365es slots, 바카라 검증 사이트 table 토토배당률 games, live entertainment, 실시간 바카라 사이트 a new restaurant,